Slušajte radio Delta i Prijatelji - narodna muzika pomoću:
Winamp, iTunes   Windows Media Player   Real Player   QuickTime
Prikaz rezultata 1 do 3 od 3

Tema: Sveti Sava

  1. #1

    Smile Sveti Sava

    Sveti Sava


    Kako to oni nas vekovima uništavaju a mi i dalje postojimo, pa nas oni jednom zgaze a mi se uspravimo, oni nas sprže, a mi ponovo iz praha niknemo!

    KAKVA JE TO KLICA DRAGA BRAĆO I SESTRE, KOJA VEKOVIMA SRPSTVO SRBINOM PRONOSI, A NAŠ NAROD, GLEDAJUĆI ČESTO SA SVIH STRANA SMRTI U LICE, IPAK ŽIVI, RADUJE SE ŽIVOTU?

    I KADA JE SKORO IZVESNO DA ĆE ISKRA NAŠEG POSTOJANJA MEĐU NARODIMA UTIHNUTI, MI, PO PRAVILU, ČUDESNO VASKRSAVAMO!

    Kakva je to klica i od kud unutar nas taj tihi oganj, koji se neočekivano, kada mislimo da ga nema, pretvara u plamen koji spaljuje greh i zablude naše i osvetljava nas u vrlini pred svetom.
    Šta nas to, kada smo na dnu i vidimo da je propast neizbežna, uvek podiže na vrh i vraća u život…?

    Ko smo to „ mi“, čiji smo, na koga to ličimo? Ko to umiraše pa vaskrsavaše, te i MI kao narod umirasmo ali i vaskrsavasmo?
    Nije li to On – “ Svetlost svemu svetu“, kao čovek umro i kao Bog vaskrsao?! Nije li to naš Gospod Isus Hristos – Bogočovek, u telu, od Djeve Marije, među ljudima rođeni, umro i vaskrsao za grehe sveta, usadivši čoveku KLICU Božiju, KLICU VEČNOGA ŽIVOTA, ostavljajući iza sebe lestve ka Višem svetu, DA KOJI HOĆEMO, pođemo za Njim u Carstvo Nebesko.

    Pre nešto više od osam vekova, tim putem je pošao otac naš duhovni, sin Nemanjin Sava, umnoživši u sebi mnogostruko ovu blagodatnu iskru večnoga života i zauvek je usadio u srce svoga naroda, koji je veoma voleo i dobro poznavao. Voleli su i Srbi Savu, jer je bio njihova roda, jer je Bogu omilio, jer su mu dela bila sveta i oduševljeno su išli za njim, ne ispitujući, ne sumnjajući, verovali su mu kao što dete veruje svome roditelju.
    Naš narod nikada nije prihvatao tuđina za gospodara, iako su okolnim narodima, najčešće tuđini gospodarili. Nismo voleli ni tuđih običaja da nam se nameću, osobito je oduvek Srbin ljuto omrzao svaki jaram na svojim plećima, osim onog koji je sebi na pleća dobrovoljno stavljao. Pa ni pravoslavlje, koje mu se tuđim jezikom i načinom nametalo, Srbin nije temeljito prihvatao, već je staroj veri privrženiji bio. Dom njegov, beše utočište njegove slobode a preci putokaz.

    Znao je to Sava Nemanjić, svoga roda najmilije čedo, i veru Hristovu je prilagodio svome rodu, a običaje stare Hristom preobrazio, jer Bog nije tlačitelj, no milostivi roditelj…..
    Zato srpsko pravoslavlje nazvasmo SVETOSAVLJE, kojim je ravnoapostolni Sava trajno k` Nebu Srbe privezao i ostavio ISKRU Božijega ognja da u nama tihuje, bez znanja o tome, kada će se u oganj vere pretvoriti.
    Vekovima su srpskom zemljom krstarili razni „putopisci“, „trgovci“ i mnogi drugi koje smo mi dobro primali verujući da su dobronamerni a koje je slala Rimska kurija u tajne misije, da saznaju, koja je to „tajna formula“ koja nas čini takvima kakvi jesmo, kako nas osujetiti i izbaciti sa scene ovoga dela sveta. Kako to oni nas vekovima uništavaju a mi i dalje postojimo, pa nas oni jednom zgaze a mi se uspravimo, oni nas sprže a mi ponovo iz praha niknemo.

    Nažalost, ne možemo da im „pomognemo“, jer ni mi neznamo da objasnimo tu pojavu . Ne znamo kako se ta klica u nama budi, kako se gotovo ugašena iskra pretvara u plameni oganj vere, ne znamo kako… ali ovih dana TO vidimo u CRNOJ GORI!

    Molitvama Svetoga Save, neka Gospod svima podari mir i razum, da ognjem vere i ljubavi nadvladamo sve naše neprijatelje, vidljive i nevidljive!

    Amin Bože daj,


    Jovana Baljošević
    Izvor: izmedjusnaijave.rs


    Ljubav Ti i Ja!

  2. #2

    Smile Sveti Sava

    Sveti Sava

    Sveti Sava – Proslavljanje Savindana, predstavlja odavanje počasti prema, ne samo duhovniku, nego i državniku srpskoga naroda. Djelo živog monaha Save Nemanjića, pretočeno je u djelo besmrtnoga Svetog Save. Najveće djelo Save je, prema takvim predstavkama, srpska država, naročito njeno konstituisanje prava, ustrojstva, prosvjete, privrede i zdravstva u tom periodu.

    To se sve ogleda u podizanju manastira i crkava, ovdje posebno treba da istaknemo manastir Hilandar, središte srpske duhovnosti, zatim dobijanje autokefalnosti 1219. godine, potom u pravu – Hilandarski tipik, Karejski tipik, Studenički tipik, i među njima se ističe Krmčija ili Nomokanon Svetog Save, najvažniji pravni akt srednjovijekovne srpske države, zatim žitija i pjesnička djela. Obilazeći brojna mjesta, radio je na širenju srpske kulture i identiteta te možemo, slobodno da kažemo, da je, pored duhovnog vođe, bio odličan diplomata svoga naroda.


    Sveti Sava i njegov zavjet

    Sveti Sava je ušao u narodnu tradiciju, kroz knjiženost, narodne pjesme ali zavjet, koji je iza sebe ostavio. Bio je prvi, koji je utvrdio kult ličnosti, kada je kao Svetigorac prenio mošti svoga oca, monaha Simeona (Stefana Nemanje) u Srbiju, i aktivno učestvovao u stvaranju njegovog kulta, koje je imalo za ulogu shatanja političkog reda i poretka. Tako, Sveti Simeon i Sveti Sava stoje na početku priče o temeljima srpskog identiteta.

    Veliku ulogu, u očuvanju nacionalnog identiteta, odigrala je Srpska pravoslavna crkva, koja je čuvala sjećanje na svoje vladare i aktivno učestvovala u održavanju i širelju njihovih kultova među narodom. Pa tako, u vijekovima osmanske i habzburške vlasti, srpski identitet uobličio se oko crkve i zajedničkih sjećanja. Srpska pravoslavna crkva postala je jedina institucija koja je sačuvala kontinuitet od doba Svetog Save do danas. Djelujući kontinuirano u duhu svetosavlja i predanja Nemanjića, okupljajući svoj narod, ne samo preko predstave zajedničkog pretka, nego i preko teritorijalnog objedinjavanja. Kako ističe vladika Nikolaj Velimirović, Savin nacionalizam obuhvata narodnu crkvu, narodnu dinastiju, narodnu kulturu i narodnu odbranu. Što prema njemu centar svega Svetosavskog nacionalizma čini narodna crkva. Ona je kao duh koji oživljava cio narodni organizam, osvjetljavajući, zagrijevajući i sjedinjujući jednom vjerom, jednom nadom i jednom ljubavlju.


    Sveti Sava i kult

    Za vrijeme Osmanske vladavine, proširio se kult Svetog Save, ne samo na sve dijelove pravoslavnog naroda nego i na rimokatolike, čak i kod pripadnika islamske vjeroispovjesti. Zbog jakog uticaja kulta, ali i ustanka Srba u Banatu 1594. godine, gdje se prema izvještaju katoličkog pisca, Ivana Tomka Mrnavića, prema kojem treba biti obazriv jer drugi izvori ne govore o takvom spletu događaja, iznosi da su Srbi na zastavama, u toku boja, nosili lik Sv. Save. Zbog svega toga Sinan – paša, protogonista radikalne arbanaške struje koja je stekla prevlast na Porti, naredio je spaljivanje moštiju svetitelja, misleći da će tako da uništi kult, međutim on ga je samo na taj način ojačao.

    Istoričar, Vladimir Ćorović, govorio je i pisao da je često puta u vjerskim debatama izbijalo pitanje, koje, među ostalim, čini i jednu zanimljivu glavu Braće Karamazova: ne da li crkva ima postati državom, nego država crkvom…Naše pravoslavlje,“srpska vjera“, postalo je ovaploćenje naše nacionalne – državne tradicije, a naša nacionalna psiha dala je mitologisanoj vjeri elemente vjerovanja. Sveti Savo postao je više nacionalni, nego crkveni svetac i u njegovom kultu nesumljivo preovlađuje više saosjećajno i tradicionalističko – nacionalno nego legendarno i bogougodno. Dok je veliki Justin Popović rekao da svetosavlje nije ništa drugo do pravoslavlje, samo u srpskom ruhu, u srpskoj redakciji. Tako da je svetosavlje sui generis u istoriji hrišćanstva, duhovni vjersko – društveni pokret, stvoren ličnošću, životom i radom srpskog svetitelja i prosvetitelja Save Nemanjića.


    Za najuspješniji i najstariji portret Save, smatra se onaj iz manastira Mileševa, koji je nastao još za života njegovoga. Zanimljivo je i to da je i srednjeg vijeka sačuvano još 42 portreta svetitelja. Takođe, u savremenom srpskom slikarstvu, sveti Sava je bio česta inspiracija umjetnicima koji su nastojali da izraze pokroviteljsku, prosvjetiteljsku i rodoljubivu stranu njegov ličnosti. Među njim izdvajamo „Sveti Sava blagosilja Srpčad“, Uroša Predića iz 1921. godine.

    Sveti Sava kao simbol borbe protiv zla

    Pored slikarstva, on je bio glavna tema i u književnosti, imajući često osobine, koje se ne mogu nazvati hrićanskim. Često se upoređuje sa vukom, po kome je i naprepoznatljiviji u mitološkoj svjesti Srba. On je bio simbol borbe protiv zla, zaštitnik putnika ali i bolesnika i učitelja.

    Iako prvi pisani trag o proslavi Svetog Save kao školske slave datira iz XVIII vijeka, tačnije 1734-1735. u Srpsko-latinskoj školi u Sremskim Karlovcima, kao zvaničan datum kada se Sveti Sava proglašava za školskog zaštitnika uzima se 1840. godina. Tada je Sovjet Kneževine Srbije odobrio svim školama da u cijelom „otečestvu“ kao svog patrona slave Svetog Savu.

    Kako se proslava Svetog Save ubrzo proširila na sve škole u Srbiji tog vremena, to se uporedo javila potreba i za njegovim likovnim prikazom, tačnije za ikonom koja bi poslužila kao tipski obrazac, ili uzor za sve srpske škole bez obzira gde se nalazile. Ostalo je zabilježeno da je Ministarstvo prosvete Kneževine Srbije sklopilo ugovor sa beogradskim slikarem i živopiscem Urošem Kneževićem, da se za potrebe srpskih škola načini oko tri stotine litografisanih otisaka sa predstavom Svetog Save i da ti radovi budu … čisto i lepo izrađeni, izmolovani (kolorirani) i prilepljeni na platno. Danas se, nažalost, ne zna kako je izgledala Kneževićeva ikona Svetog Save koja je poslužila kao predložak za izradu litografija, ali može da se nasluti da je u pitanju bila tada česta predstava prosvetitelja koga okružuju djeca, imajući u vidu da je upravo takva zamisao bila najtačnija za najvećeg srpskog duhovnog učitelja.

    Na Svindan osnovana je i Matica Srpska, takođe na Savindan 1810. godine, Sava Vuković je potpisao zavještanje kojim je osnovana Srpska gimnazija u Novom Sadu. Proslava Savindana, ubrzo se proširila i na druge krajeve u kojima žive Srbi, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Staru Srbiju.


    „Uskliknimo s ljubavlju“: O himni Svetom Savi

    O „Himni Sv. Savi“, u izvještajima o prvom svečanom crkveno-narodnom svetkovanju 1806. godine u Aradu, kao i u pravilnicima 1812. i 1826. godine zemunskog školskog fonda ne spominje se ništa o školskoj pjesmi Sv. Savi. Prvi pisani podatak o tome datira tek 1846. godine, u jednm pismu mitrovačkog prote Jeftimija Ivanovića. Pjesmica, koja se spominje u pismu, nažalost nije sačuvana, ali, po sjećanju trojice bivših učenika, navodi se da je već 1839. i 1841. godine, u crkvama i školama se pjevala pjesma, odnosno himna „Usliknimo s ljubavlju svetitelju Savi“. Prema dosadašnjim istraživanjima o vremenu i mjestu postanka svetosavske himne, kao najkasniji datum njenog postanka može da se uzme 1817. godina a mjesto nastanka jedan od sremskih – fruškogorskih manastira. Bilo kako bilo, pjesma je i danas prisutna, sa većim ili manjim izmjenama, i sa zadovoljstvom se pjeva ne samo među đacima nego i među cijelim srpskim rodom.

    „Uskliknimo s ljubavlju“ svetiteljskoj glavi, neka nas njegov duh blagosilja, a zavjet neka nas sve spaja.

    Autor: Jelena Vujanović/https://pokreni.rs


    Ljubav Ti i Ja!

  3. #3
    Sveti Sava, arhiepiskop srpski

    Sin Stefana Nemanje, velikog župana srpskog, rođen 1169. godine. Kao mladić žudeo za duhovnim životom, zbog čega je odbegao u Svetu Goru gde se zamonašio i sa retkom revnošću prošao ceo podvižnički ustav. Nemanja posleduje primeru sina, te i sam dođe u Svetu Goru, gde se zamonaši i umre kao monah Simeon. Sava je izdejstvovao kod cara i patrijarha nezavisnost Srpske crkve, i postao prvi arhiepiskop srpski. Podigao je, zajedno sa ocem svojim, manastir Hilandar, a potom i mnoge druge manastire, crkve i škole po zemlji srpskoj. Putovao je u dva maha na poklonjenje svetinjama u Svetoj Zemlji. Mirio braću svoju, zavađenu oko vlasti; mirio Srbe sa susedima njihovim, i stvarajući Srpsku crkvu, stvarao je kroz to srpsku državu i kulturu. Unosio je mir među sve balkanske narode i radio je na dobru svih, zbog čega je i bio poštovan i voljen od svih Balkanaca. Narodu srpskom on je dao hrišćansku dušu, koja nije propala sa propašću države srpske. Skončao u Trnovu u vreme cara Asena, razbolevši se posle službe Božje na Bogojavljenje, 12. januara 1236. godine. Telo mu preneo kralj Vladislav u manastir Mileševu, odakle ga Sinan-paša digne i spali na Vračaru u Beogradu, 27. aprila 1594. godine (v. 27. april).

    Tropar (glas 3):

    Puti vovodjaščago v žizanj, nastavnik i pervoprestolnik i učitelj bil jesi; pervjeje bo prišed, svjatitelju Savo, otečestvo tvoje prosvjetil jesi i poradiv toje duhom svjatim, jako dreva maslinaja v mislenjem raji nasadil jesi vseosvjaščenaja tvoja čada. Tjem jako apostolom i svjatiteljem soprestolnak, čtušče tja molim: moli Hrista Boga darovati nam veliju milost.


    RASUĐIVANjE

    Ako ti se ponekad dogmati vere učine tvrdom hranom, to postaraj se da prvo ispunnš dogmate morala hrišćanskog, pa će ti se otvoriti razumevanje za dogmate vere. Radoznalo ispitivanje stvari visokih, bez truda oko popravke svoga života. ne donosi nikakve koristi. Nekada monasi misirski rasuđivali o Melhisedeku, pa ne mogući doći ni di kakve jasnosti o tajanstvenoj ličnosti ovoga drevnog cara i prvosveštenika, pozvaše Avvu Koprija na svoj zbor i upitaše ga o Melhisedeku. Čuvši to. Koprije se tri puta udari po ustima i reče: "Teško tebi, Koprije! napustio si ono što ti je Bog naredio da radiš, a ispituješ ono što Bog od tebe ne potrebuje." Čuvši ovo, monasi se zastideše i raziđoše. Zlatoust piše: "I ako prave dogmate držimo, a o vladanju ne brinemo, nećemo imati nikakve koristi; isto tako ako se o vladanju brinemo, a prave dogmate prenebregavamo, ništa korisno nećemo dobiti za naše spasenje. Ako hoćemo da se geene izbavimo i carstvo zadobijemo, treba da smo ukrašeni od obe strane: i pravotom dogmata i česnošću života".

    SOZERCANjE

    Da sozercavam milosrđe Gospoda Isusa i to:
    1. prema grešnicima i bolesnicima,
    2. prema narodu, koji beše zbunjen kao stado bez pastira,
    3. prema rodu čovečjem uopšte, radi koga se dao raspeti.

    BESEDA

    o viziji nevidljivoga sveta
    Mi ne gledamo na ovo što se vidi
    nego na ono što se ne vidi (II Kor. 4, 18)
    Mi vidimo ovaj svet materijalni i prolazni, ali mi gledamo na onaj svet duhovni i besmrtni.
    Mi vidimo veselje zemaljsko, često isprekidano plačem i uzdasima, i na kraju uvek završeno smrću, ali mi gledamo na radost duhovnu, među angelima i svetiteljima Božjim na nebesima, na radost besprekidnu i večitu.
    Mi vidimo patnje i neuspehe pravednika u ovom životu, no mi gledamo njihovu slavu i toržestvo u onome svetu.
    Mi vidimo mnoge uspehe, i slavu i čest nepravednika u ovom životu, no mi gledamo njihov poraz, osudu i muku neiskazanu u večnosti.
    Mi vidimo Crkvu Božju često ponižavanu i gonjenu u ovome svetu, no mi gledamo njenu krajnju pobedu nad svima protivnicima i supostatima, vidljivim i nevidljivim.
    Mi vidimo, braćo, nasilnike i otmičare često kao vlastodršce i bogataše u ovom veku, a svetitelje kao nište i potištene i zaboravljene, no mi gledamo jedno drugo carstvo, u kome će svetitelji carovati, bez ijednog, ijednog nasilnika i otmičara, Carstvo Božje, večito bezgrešno i besmrtno.
    O Gospode mnogotrpeljivi i mnogomilostivi, otvori nam vid duhovni, da bismo videli ono što nas čeka posle ovog kratkovremenog života, i da bismo se potrudili da ispunimo zakon Tvoj. Tebi slava i hvala vavek.
    Amin.

    https://www.pravoslavnikalendar.rs


    Ljubav Ti i Ja!

Slične Teme

  1. Sava Ludajic
    By kosovka2 in forum Narodna
    Odgovori: 0
    Zadnji Post: 01.06.2020, 13:14
  2. Sveti Vasilije Ostroski
    By kosovka2 in forum Molitve
    Odgovori: 1
    Zadnji Post: 14.04.2020, 18:13
  3. Sveti Nektarije
    By kosovka2 in forum Religija
    Odgovori: 1
    Zadnji Post: 10.12.2019, 07:11
  4. Sveti Stefan Decanski
    By kosovka2 in forum Religija
    Odgovori: 0
    Zadnji Post: 24.11.2019, 10:18
  5. Sveti novomucenik Jovan
    By kosovka2 in forum Molitve
    Odgovori: 0
    Zadnji Post: 06.10.2017, 20:09

Pravila Postanja

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •